Biblioteke između cenzure i prava na informaciju (uticaj na praktično poslovanje u segmentu nabavke bibliotečke građe i kreiranja fondova)

Sažetak

Biblioteke kao najdemokratičnija mjesta na svijetu imaju jasno definiranu ulogu i zadaću u društvu. One su dužne obezbijediti svim korisničkim grupama podjednak pristup informacijama, ali i uticati na kreiranje ukusa korisnika, te vršiti pedagošku ulogu. U tom procjepu između imperativa poštivanja zakona i normi demokratskog društva – obezbjeđivanja prava na informaciju s jedne, te diktata tržišta s druge strane, biblioteke se nerijetko nađu u nezavidnoj poziciji kada je u pitanju segment nabavke bibliotečke građe i kreiranje fondova. Iako je načelno ovaj segment poslovanja reguliran zakonskim i internim aktima biblioteka, te kroz različite stručne preporuke, ostaje neriješena dilema vezana za tretiranje publikacija i/ili autora koji se mogu svrstati po određenom osnovu u problematične sa etičkog ili estetičkog aspekta. Cilj ovog rada je pridonijeti sagledavanju specifičnih manifestacija cenzure koja se može pojaviti u određenim segmentima bibliotečkog poslovanja poput kreiranja fondova, nabavke bibliotečke građe ili udovoljavanja zahtjevima korisnika. To se nastoji postići usporedbom onoga što su stvarne dileme u praksi i onoga što propisuje legislativa ili što preporučuju strukovne organizacije. Fokusirajući se na propitivanje granica u rješavanju pomenutih problema, kroz pokušaj otvaranja konkretnih pitanja, nastoji se ukazati na manjkavosti postojećih rješenja i određenu diskrepanciju između ponuđenog zakonsko-teorijskog okvira i njegove provodljivosti u svakodnevnoj praksi.