Sažetak
Podsticanje djece na čitanje proizlazi iz savremenog koncepta odgoja za cjeloživotno učenje u kontekstu razvoja pismenosti informacijskog društva. U situaciji kada se sve fokusira na obrazovanje i učenje, te kada jedna od glavnih zadaća biblioteka uz informacijsko opismenjavanje postaje podsticanje čitanja, sve vrste biblioteka trebale bi imati posebno osmišljene programe stimuliranja čitanja namijenjene svim dobnim skupinama u okviru svojih programa. Ovim člankom nastoji se povećati svjesnost o teorijskim i praktičnim problemima vezanim uz podsticanje čitanja kako bi se pridonijelo shvatanju važnosti njegove uloge i složenosti procesa čitanja, jer u literaturi nedostaju konkretnije preporuke te znanstveno utemeljeni i stručno evaluirani programi koji bi mogli poslužiti kao model za izradu bibliotečkog programa, koji bi konačno trebao biti integralni dio obaveznog i sustavnog odgojnoobrazovnog procesa, odnosno vrtićkog i školskog kurikuluma kao i nacionalnog obrazovnog kurikuluma. Podsticanje čitanja nije isto što podučavanje čitanja, ali je ono takođe složena pedagoško-psihološka aktivnost, koja zahtijeva poznavanje niza općih i specijalnih pedagoških, psiholoških, didaktičkih i metodičkih znanja i vještina, pa je i kreiranje bibliotečkih programa podsticanja djece na čitanje ozbiljna i kompleksna zadaća koja podrazumijeva interdisciplinarni pristup.
##submission.copyrightStatement##
