Epigrafska književnost – stećci

Sažetak

Stećci su u dugom periodu, sve od 11. do 15. stoljeća, predstavljali značajan oblik izražavanja umjetničkog i duhovnog života, oblik u epigrafskoj književnosti Bosne i Hercegovine. Stećci su grupirani u nekropolama. Sreću se osim Bosne i Hercegovine i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Postojale su dvije umjetničke škole za izradu stećaka, jedna u Hercegovini, a druga u centralnoj i istočnoj Bosni. Jednu oličava i predstavlja Hercegovina, a drugu školu predstavlja centralna i istočna Bosna do Ludmera. Južna, jadransko-mediteranska klesarska škola likovno je bogatija i razigranijih motiva. Zastupljena je figuralna plastika Hercegovine. Istočnobosanska škola ima floralne motive. Daroviti umjetnici, klesari i „dijaci“ bili su Grubač i Semorad. Dijak je bila profesija vezana za bansku i kraljevsku kancelariju. Bilo je to zvanje kao neka vrsta profesionalnog pisara. Bili su vezani i za kancelarije feudalnih porodica. Epitafe su potpisivali i članovi porodica. Na stećcima su ustaljene fraze: „A ce лeжи... нa cвoj зeмљи нa плeмeнитoj, a тo писa Радомил дијaк“, „Пише ди[ја]к Семорад“, „A се съче Грубач“. Fraze na stećcima su interesantne za historiju literarnog jezika , historiju pismenosti i historijsku dijalektologiju.