Zaštita i očuvanje pisane baštine u AKM-ustanovama

Sažetak

Očuvanje i prijenos kolektivne pisane memorije čovječanstva mora se temeljiti na iznalaženju učinkovita sustava nadzora i skrbi za baštinu. To, među ostalim, nalažu i važeći hrvatski zakoni (Zakon o knjižnicama i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) te brojni propisi proizašli iz tih zakona, a posebno Pravilnik o zaštiti knjižnične građe, Pravilnik o matičnoj djelatnosti knjižnica u Republici Hrvatskoj i Pravilnik o Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Zakonodavac je velike obveze glede zaštite pisane kulturne baštine povjerio Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Te je obveze glavna hrvatska knjižnica tijekom proteklih godina izvršavala uglavnom savjetodavnom i drugom zatraženom pomoći u pojedinačnim slučajevima, najčešće u tzv. “spomeničkim” (vjerskim!) knjižnicama. Pokušaj usustavljenja zaštite bilježi se početkom 1990-ih, no tek se od drugog tromjesečja 2007. na tome počinje ozbiljno raditi. U tu je svrhu izrađen Program zaštite i očuvanja knjižnične građe koja ima svojstvo kulturnog dobra.

U radu će se predstaviti ciljevi i način provedbe Programa unutar AKM-zajednice. Posebno će se istaknuti problemi, ali i mogućnosti njihova rješenja (npr. uspostava jedinstvenog sustava matičnih knjižnica, suradnja svih zainteresiranih strana).