Sažetak
Visokoškolske knjižnice u Republici Hrvatskoj u posljednjih petnaestak godina započele su s provođenjem programa informacijskog opismenjavanja. Najčešći oblici informacijskog opismenjavanja su radionice na dobrovoljnoj osnovi koje knjižničari provode ili samostalno ili kroz neformalnu suradnju knjižničara i nastavnog osoblja na različitim kolegijima. Zbog nesustavne i sporadične edukacije može se pretpostaviti da studenti na svim godinama studija posjeduju različite razine temeljnih informacijskih kompetencija, ali i potrebnih kontekstualnih informacijskih vještina, specifičnih za pojedino područje znanosti. S obzirom na mali broj istraživanja i nedostatan broj dokaza, može se pretpostaviti da ne postoji dovoljna svijest o promicanju i važnosti uključivanja formalnih programa informacijskog opismenjavanja, što može dovesti do zaključka da ili programa nema dovoljno, ili da se oni, ako i postoje, ne temelje na stvarnim potrebama studenata, nastavnika i drugih sudionika obrazovnog procesa.
Cilj je rada kvalitativnom metodom analize sadržaja relevantne literature iz područja informacijske pismenosti ukazati na neke od najvažnijih modela i standarda informacijskog opismenjavanja u području prava i medicine u svijetu. Svrha je istraživanja proširiti teorijske spoznaje i unaprijediti poučavanje informacijske pismenosti u ova dva predmetna područja u Republici Hrvatskoj. Na praktičnoj razini istraženi modeli i standardi mogu poslužiti kao okviri za izradu formalnih programa informacijskog opismenjavanja u praksi navedenih knjižnica, kao i za unaprjeđivanje prakse u knjižnicama sa sličnim iskustvom u Republici Hrvatskoj.
##submission.copyrightStatement##
