Sažetak
Proširenje obuhvata obaveznog primjerka, odnosno njegova prilagodba digitalnom univerzumu, prepoznalo se kao konstruktivno rješenje prikupljanja, očuvanja te omogućavanja pristupa dematerijaliziranim objektima nacionalne bibliografske kontrole. S tim u vezi, referirajući se na rezultate relevantnih i aktualnih istraživanja o uređenju obaveznog primjerka elektronske građe na međunarodnom nivou, ovaj rad kao pretpostavku uspješnosti i stabilnosti nacionalne bibliografske kontrole u mijenjajućem okruženju, a u zemljama koje imaju tradiciju zakona o obaveznom primjerku i kojima predstoji započeti s procesom prikupljanja i očuvanja dematerijaliziranih objekata nacionalne bibliografske kontrole, ukazuje na potrebu redefiniranja postojećih nacionalnih zakona o obaveznom primjerku. U radu se naglašavaju prednosti takvoga pristupa te se iznosi zaključak da planiranje, tj. uređenje nacionalne bibliografske kontrole, koje je u znaku zagovaranja i osvještavanja značaja zakona o obaveznom primjerku te njegovanja specifične tradicije nacionalne bibliografske kontrole, a prevashodno informacijskih potreba korisnika, treba paralelno pratiti i planiranje redefiniranja nacionalnih zakona o autorskim pravima i drugih srodnih zakona, koji nerijetko parališu temeljne vrijednosti obaveznog primjerka u smislu da otežavaju neometan pristup građi prispjeloj po principu obaveznog primjerka.
##submission.copyrightStatement##