Pravo na slobodan pristup informacijama u knjižnicama u okvirima međunarodnih dokumenata: između javnosti i privatnosti

Sažetak

Pravo na slobodan pristup informacijama temeljno je ljudsko i demokratsko pravo građana garantirano međunarodnim dokumentima i zakonima pojedinih država. Na taj se način građanima daje mogućnost da dobiju uvid u podatke i dokumente koje imaju javne vlasti i državni organi te da budu obaviješteni o svim važnim pitanjima u društvu. I knjižnice kao “javne ustanove” sudjeluju u izgradnji i jačanju demokratskog društva osiguravajući svojim korisnicima slobodan i ravnopravan pristup informacijama i idejama, što je i jedna od osnovnih zadaća knjižničara i informacijskih stručnjaka. Knjižničarska udruženja, prvenstveno IFLA, u nizu dokumenata također ukazuju na važnost slobodnog i jednakog prava na pristup informacijama. No, knjižnična djelatnost u modernom društvu, kao dio informacijske politike razvijenih zemalja, mora slijediti dva načela: načelo javnosti i načelo zaštite privatnosti, tj. mora poštovati privatnost korisnika, a istovremeno omogućiti i slobodan protok podataka. U tom smislu, rad daje kratak osvrt na najznačajnije međunarodne dokumente o ljudskim pravima u kojima se garantira pravo na slobodu izražavanja i slobodan pristup informacijama te međunarodne dokumente uglavnom knjižničarskih udruženja koji u svojim tekstovima ukazuju na značaj slobodnog i jednakog pristupa informacijama za sve korisnike. Rad se na kraju kratko osvrće i na važnost zaštite prava na privatnost u knjižnicama kao neodvojivog dijela knjižnične djelatnosti u modernom društvu.