Sažetak
Rječnici na arapskom, turskom, perzijskom i bosanskom jeziku koji su nastajali i koristili se na prostoru Bosne u razdoblju od 16. do 19. stoljeća nezaobilazan su segment bosanskohercegovačke leksikografske tradicije. Na temelju istraživanja i analize forme, jezika, metodologije, pitanja autorstva i recepcije rječnika pohranjenih u institucionalnim zbirkama rukopisa Bosne i Hercegovine, moguće je govoriti o dominantnim leksikografskim pravcima i praksi u vrijeme osmanske vladavine na ovim prostorima te utvrditi kako i koliko su ova rukopisna djela i njihovi autori doprinijeli razvoju i kontinuitetu leksikografske tradicije.
Istraživačka baza za ovaj rad bile su rukopisne zbirke pohranjene u javnim kulturnim i naučnim institucijama Bosne i Hercegovine: Gazi Husrev-begova biblioteka, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića, Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu, Historijski arhiv Sarajevo, Kantonalni arhiv Travnik, Arhiv Tuzlanskog kantona, JU Opća biblioteka Tešanj, Muzej Hercegovine Mostar i Arhiv Hercegovine Mostar.
##submission.copyrightStatement##
