Grabežljivi časopisi: koliko daleko mogu ići? Temeljita analiza vrijednosti

Sažetak

Više od deset godina, grabežljivi izdavači, časopisi i konferencije kontinuirano su ugrožavali istraživačku zajednicu, loveći njene resurse i umanjujući opće povjerenje u nauku, postajući važna istraživačka tema. Prethodne studije bile su usredotočene na identificiranje njihovih karakteristika, kako bi se povećala akademska svijest i pomoglo istraživačima da ne postanu plijen. Istodobno, grabežljivi izdavači diverzificirali su svoje strategije; akademska zajednica razvila je različite reakcije, koje su odredile više i raznovrsnije predatorske strategije, usmjerene na mamljenje i obmanjivanje naučnika. Iako je postupak još uvijek u toku, ovo je istraživanje usmjereno na izlaganje najekstremnijih strategija grabežljivosti, nastojeći da linija koja razdvaja poštene i grabežljive časopise postane sljedivija. Analiza relevantnih studija slučaja usredotočena je na jezičko pitanje, zasnovano na hipotezi prema kojoj se izdavači nalaze u zemljama u kojima se engleski jezik rijetko govori. Nalazi, uključujući izmišljanje engleskih imena, reklame koje nemaju smisla za zapadni svijet, nedostatak kontrole kvaliteta i loš grafički jezik, potvrđuju hipotezu i takođe mogu stajati u srži mogućih smjernica za izlaganje predatorskih izdavača na osnovu specifičnih karakteristika njihovih poziva.